Kraći blagdanski odmor od svakodnevice je prošao. Na trenutak boraveći u svom unutrašnjem krugu, zaboravili smo na probleme koji nas okružuju. No to ne znači da su isti nestali, već samo da smo nakratko zaboravili na njih. Već je sinoćnji dnevnik bio dovoljan za povratak u realnost. Petogodišnja obljetnica okupacije Iraka i 4000 poginuli vojnik SAD-a. Prihvatljiv gubitak za Bushove sponzore koji danas ostvaruju rekordne zarade od rekordnih cijena nafte. Globalno zatopljenje postalo je činjenica koju nitko više ne može osporiti. Netko ispraznio okvir metaka u odašiljač gsm operatera, a vjerojatni razlog je ne željeno zračenje u njegovom životnom prostoru. To su bile tri naoko ne vezane vijesti, ali koje u biti pričaju istu priču iz tri različita kuta. Prva vijest zbraja rezultate novog modela nadnacionalnog vojnog sukoba odnosno prvog korporativnog rata u ljudskoj povijesti. Drugi zaljevski rat je na više načina presedan. Prvi je to rat od uspostave OUN, koji je SAD započeo mimo institucije Vijeća sigurnosti. Pravi imperijalni rat sa ciljem uspostave kontrole nad pričuvama nafte na Bliskom Istoku. Znači to više nije rat između dvije nacionalne države, već osvajanje koje provode korporacije uz manipulaciju političkog sustava, koji nazivamo demokracija ili vladavina (glupe) većine.

Poznato je da veći postotak prosječne populacije čine ljudi niže obrazovne strukture i skromnih mogućnosti dedukcije. Latinski plebs, balkanski raja, književno narod. Takvi pojedinci, koji su sve samo ne idividue, misle uglavnom ono što im mediji serviraju. A upravo na primjeru nedavnih članaka o Gripenu u sklopu hr-posla stoljeća, svjedočimo kako mediji za dovoljno novaca, pišu sve što se naruči. Odnosno, ne pišu ono što bi loše utjecalo na raju. Drugim riječima, oni koji imaju korporacije kao sponzore kampanje, bit će politički pobjednici. Samo kad dođu na vlast, političari-sponzoraši moraju vratiti dug. Konkretno, Bush je morao vratiti dug nafnim i vojno-industrijskim korporacijama sa osvajanjem naftnih izvora. Sredstva se nisu birala, od 911 tj. rušenja "blizanaca" i aviona, pa do kasnijeg fabriciranja podataka o Iračkom oružju masovnog uništenja. Takvo borgovsko društvo s velikom moći asimilacije različitih nacionalnih pojedinaca u Amerikance, ko ništa žrtvuje 10.000 jedinki za cilj. Raja poput latinosa i afroamera se najviše troše u tim korporativnim naftnim ratovima. Konačno, korporacije teške milijarde dolara, koje se protežu preko desetak granica, nadvladale su pojam i moć nacionalnih država.

    Korporacije, vođene isključivo s ostvarivanjem ekstraprofita, neopterećene s nekakvim državnim problemima socijalnog karaktera, počele su osvajati planet. Ono što ne mogu kupiti (poput naših banaka) ili dobiti kupovinom političara (poput našeg ZERP-a), jednostavno osvajaju vojnim putem. NATO je odavno postao samo jedan od kotačića u tom korporativnom vojnom stroju. U koji ćemo ući bez referenduma i unatoč činjenicama. Danas svjedočimo naftnim, a sutra ćemo korporativnim ratovima za vodu i hranu. Kontrola se već uspostavlja s korporativnim razvojem GMO hrane. Koja se ne može sama reproducirati iz vlastitog sjemenja, već potpuno ovisite o proizvođaču iste. Istodobno, multinacionalne korporacije pogonjene sa jeftinom tehnologijom koja omogućava najveće zarade, guraju cijeli planet prema rubu samouništenja. Globalno zatopljenje je samo najvidljiviji dio djelovanja tri suvremena jahača apokalipse, koji će svoje maksimalni galop razviti nakon 2030. godine. A prestankom funkcioniranja pravne nacionalne države, svoje probleme riješavat ćemo isključivo kao u vijesti broj tri. Sa "kalašem" po "Mad Max" modelu. Pojedinac samo tako može poraziti truli pravni sustav koji kontroliraju korporacije. Ako želimo opstati kao vrsta, došlo je vrijeme za militarizaciju zelene opcije. Dobro došli u korporativnu budućnost čovječanstva...

    Ministarski zločini i "kazna" (3. dio)
    Vukelić nadmašio Ronju (2. dio)
    Vukelić 13-og uveo ratno stanje? (1. dio)