Glavni preduvjet za "preslagivanje" Balkanske regije, oduvijek je morao pretpostaviti izostanak širih geopolitičkih posljedica. Međutim, sadašnje garantiranje neovisnosti Kosova od strane SAD-a i Europe, stavlja Rusiju u situaciju u kojoj su ti fundamantalni preduvjeti stavljeni na kocku. Iako Zapad još ne vidi jasno zašto to ne bi trebao biti slučaj, Rusi su načisto. Čak štoviše, dosadašnje izjave zaključale su Ruse između samo dva izbora, a to je reagirati ili prisiliti se na poniženje. Preslagivanje ex-Jugoslavenskih prostora u periodu od 1995. do 1999. tj. dok nije bilo šireg geopolitičkog rizika je bila jedna stvar, a ovo sada je nešto sasvim drugo. Kako stvari sada stoje, Rusi će u biti rado dočekati novu krizu oko Kosova, budući Putin želi Rusiju prikazati kao veliku silu. To će utjecati na mišljenje diljem bivšeg Sovjetskog saveza, ali će također i donekle otrijezniti istočnu i središnju Europu, a posebice Poljsku. Ruski sukob sa Zapadom, ali ovoga puta u ulozi ravnopravnog protivnika, a u kojem će Zapad biti stjeran u čošak, je upravo ono što Putin želi.

Putin će "zajuniti" po pitanju Kosova ne zbog njegove vrijednosti ili njega samoga, koliko zbog toga što mu pruža platformu za pokretanje strateške politke unaprijed. Naime, Nijemci nemaju ni resursa, ni apetita za takovu krizu. Amerikanci su priklješteni sa anagažmanom u Islamskom svijetu, te samim time nisu u položaju za sučavanje sa Kosovskom krizom. S druge strane Ruski vide kako Zapad nije obnavljao, ni preispitivao svoju politiku na Balkanu od 1999, te samim time ne primjećuje da se geopolitička situacija promjenila. Pritom se mora primjetiti kako Washington, ni Berlin još nisu uvidjeli da je konfrontacija upravo ono čemu se Rusi nadaju. Stoga je za očekivati kako će Zapad opet odgoditi proglašenje neovisnosti Kosova, ali i to da će se isto nastaviti odgađati. Moguće je da kosovski Albanci iznude rješenje proglašenjem jednostrane neovisnosti, ali ne zaboravimo kako bi to Rusi najradije i željeli vidjeti. U tom kontekstu treba promatrati i izjave dužnosnika Srbije o vojnoj intervenciji u slučaju proglašenja neovisnosti Kosova. A nakon što je Tadić odbio prihvatiti vojno rješenje, niti dan kasnije već je izgubio sljedeće predsjedničke izbore u Srbiji. Rezultate izbora, koje mora sačekati i Kosovo.

Stoga se moramo suočiti sa novom činjenicom. Za aktualnu Bushevu administraciju tj. današnje Sjedinjene države i njene Europske saveznike, Kosovo i cijela ova regija trenutno predstavlja sporedno pitanje bez veće važnosti. Međutim, Kosovo i cijela regija za Ruse predstavlja vruće pitanje od strateškog značaja. Posebice jer ovaj put Rusi neće tek tako podviti rep. U skladu sa tim, buduća hr-vlada bi trebala znati što nas uskoro čeka u regiji. Posebice jer će je po svemu sudeći uskoro voditi političar, koji je svoje nerazumijevanje geopolitike pokazao još tijekom predizborne kampanje 2004, kada se otvoreno zalagao za hr-vojni anganžman u Iraku. Ne shvaćajući da bi na taj način našu državu upleo u prvi nelegitimni i agresorski rat od uspostave institucije UN-a. Nakon čega bi Irački pokret otpora imao potpuno legitimno pravo na aktiviranje eksplozivnih naprava po našim turističkim destinacijama. No ipak, spominjući Sanaderovo (ne)razumijevanje u prvom redu mislim na najavu daljnjeg razoružavanja OSRH i njegovo potpuno neopravdano ufanje u NATO i SAD. Sanader očito ne kuži razliku između (socijal)demokratske Amerike, koja nas je "oslobodila" 1995. i one republikanske iz 1991, koja je sve zakuhala i koja je sada opet na vlasti. A zbog toga bi se uskoro svi skupa na ovim prostorima mogli vrlo neugodno iznenaditi.
1) Kosovo - početak i kraj
2) Putinova misija
3) Poluge Ruske moći